facebook
AVANTURA, AVANTURA...

AVANTURA, AVANTURA...

Početkom dvadesetog stoljeća Sjedinjene države postaju polako, ali sigurno svjetski igrač. Do tada uglavnom sama sebi dovoljna, Amerika, polako, ali sigurno izlazi iz sjenke nekadašnjeg kolonijalnog gospodara i još uvijek gospodara svjetskih mora i dalekih krajeva, Velike Britanije. 

„Imperija u kojoj sunce nikad ne zalazi“, kako se popularno zvalo veliko Britansko carstvo, puno prije SAD-a suočila se sa stvarnim utjecajem egzotičnih krajeva i zemalja na svoje društvo i popularnu kulturu. Mornarske priče iz zabitih kutaka Indije, Afganistana, Pakistana, s roga i iz srca Afrike, dalekog australskog kontinenta – ili još egzotičnije, uvijek dalekih Kine i Japana, a da Polineziju i pacifička prostranstva i ne spominjemo, bitno su utjecale na književnost, te raspaljivale maštu kako djece tako i starijih. 

Još 1719. godine Daniel Defoe napisao je praktično ultimativnu priču o brodolomcu Robinson Crusoe, koji ne samo dostići izvanvremensku popularnost, nego i zauvijek definirati svaki „castaway“ scenario. No, najvažnije je kako je popularnost Robinsona dovela do raspaljivanja žanra kojeg Englezi zovu realističnom fikcijom. 

Dakle, to je avanturistički roman sa nevjerojatnim, ali opet realno objašnjivim likovima i pojavama, smješten dovoljno daleko da raspaljuje i budi maštu – Robinson Crusoe poveo je za sobom čiavu vojsku imitatora i onih koji su htjeli otići dovoljno daleko – u najzabitije kutke Britanskog carstva. Otok s blagom, autora Roberta Louisa Stevensona, istog onog koji nam je podario i vječne likove Dr Jekylla i Mr Hydea, ozbiljno će inspiraciju, pa čak i mjesta za parafraziranje, pronaći u Defoeovom djelu. 

No, samo sedam godina nakon Robinsona, Jonathan Swift će iskoristiti nagli boom popularne realne fikcije i napisati svoje remek djelo – pola avanturu bez premca, a pola oštru kritiku britanskog društva – Gulliverova putovanja! Zanimljivo kako se u originalnoj knjizi, makar većina danas pod Gulliverovim putovanjima smatra samo ono u Lilliput, nevješti pomorac nalazi u čak sedam različitih situacija, svih sedam sa egzotičnim civilizacijama, različitih veličina i genetike – malene Lilliputance smjenit će divovski Brobdingnažani, a nekon toga put će ga odvesti do udaljenih otoka, lebdećih gradova, čudesnih ljudi – konja. 

Uostalom, samo pokušajte pročitati te Swiftove izmišljene teritorije -  Laputa, Balnibarbi, Luggnagg, Glubbdubdrib! Ni natpisi na tablama koje vode u velška sela u Dylan Dogu nisu toliko nerazumljivi! No, najluđe je što Gulliverova putovanja na kraju glavnog lika vode u Japan! Danas to zvuči smiješno, ali Japan je tad bio na kraju svijeta, jedino su Portgalci godinama uspjeli ostvariti kakav, takav kontakt sa civilizacijom podno Fuji planine, a Britanci su tek smjenjivali Nizozemce u pokušajima da se približe egzotičnoj, ali dojmljivoj japanskoj kulturi.

Zašto uopće o ovome pričamo? Zato što su temelji stripovske avanture začeti u klasičnoj literaturi. Sve osnovne karakteristike strip junaka zametnute su u britanskoj i europskoj književnosti 18. i 19. stoljeća, svim onim klasicima koji su zapravo stripovi prije samog stripa, a kasnije su doživjeli bezbroj stripovskih i filmskih adaptacija. Još kad je Jules Verne u drugoj polovici 19. stoljeća odlučio provesti nas svijetom u balonu, odvesti nas duboko pod more, pa sve do samog centra našeg planeta, avantura je postala neizbježna karika u lancu odrastanja uz čitanje. 

Europa je udarila najjače moguće temelje, samo se još čakala uspavana Amerika – i sama nekoć inspiracija europskim piscima – od sanjarenja o beskrajnim prerijama naseljenim indijancima (Karl May nije, naravno jedini takav, bilo ih je na stotine!), pa sve do španjolskih legendi o Eldoradu i skrivenim blagom i čudesnim moćima Maya i Azteca. Raspirivali su maštu koja je čekala negdje sklupčana na pravi trenutak! A on je došao onog momenta kad je SAD odlučila izaći iz samoizolacije i postati nova svjetska sila. Želju za ekspanzijom i novcem slijedila je mašta, a mašta je vodila već utabanim stazama kojima su par stoljeća ranije prethodili britanski vojnici, njih slijedili britanski klasici, a nakon toga je Amerika odala počast svemu tome – recimo, preko Johna Claytona Drugog, iz loze Greystockovih, britanskog siročeta koji je odrastao u džungli i postao kralj svih životinja.

Tarzan će godinama, od 1912. pa nadalje, u američke domove donositi avanture iz dalekih predjela, onih iz kojih su priče donosili uglavnom samo robovlasnici, a robovi ih potiho pjevali u poljima pamuka. Fikcija će sve više i više raspaljivati maštu čitatelja, a remek – djelo Edgara Rice Burroughsa postat će temelj za sve ostale stripovske junake zaglavljene u bespućima Afrike, Južne Amerike ili  Indijskog potkontinenta.

No, kako je u SAD-u uvijke sve veće, brže i jače, tako će uskoro i planet postati premalen – Jules Verne je ionako sve izbušio, svuda doplovio, zaronio i doletio! Nebeski svod čekao je zato na američke oči! Buck Rogers postat će prvi općeprihvaćeni svemirski junak u stripu, makar je pokušaja bilo i prije njega. Od 1928. popularnost Bucka Rogersa, autorskog djela Phillipa Francisa Normana, toliko je rasla, da će King Features Syndicate posegnuti za protuotrovom – 7. siječnja 1934., iz pera besmrtnog Alexa Raymonda izaći će prvi kaiš Flasha Gordona!

Munja će zaparati nebo – a Amerika će dobiti prvi simbol svoje buduće moći. I dok je Buck Rogers ostao nekako samo američka fusnota iz povijesti, Flash će postati svjetska senzacija i sinonim za nebeskog putnika. Zli Ming formirat će se po i danas aktualnom strahu od Dalekog istoka (Kina, braćo i sestre, zar ne?), toliko jasno da se čovjek može zaprepastiti.

Neke stvari se ne mijenjaju, zar ne? Ne, stvari ostaju iste, samo se nadovezuju jedna na drugu. A avantura je avantura, čak i kada svijet poznajemo bolje nego ikad.

 

All comments

Leave a Reply