Godinama se guralo pod tepih, glasno se prešućivalo, no sada definitivno znamo – nepobjediva njemačka vojska koja je na početku Drugog svjetskog rata u „blitzkriegu“ pomela sve pred sobom bila je drogirana! 

Iako je Drugi svjetski rat odavno završio, a Njemačka poražena, mit o nepobjedivoj njemačkoj volji i „panzer divizijama“ ostao je živjeti, pogotovo jer su mnogi teško pronalazili objašnjenje za nevjerojatnu njemačku prodornost. Naime, pala je Poljska, pa Češka, pa Belgija, Nizozemska, čak i jedna Francuska (u to vrijeme veća i moćnija vojna sila!), kod Dunkirka su se jedva i pukom srećom spasile stotine tisuća savezničkih vojnika i podvili rep u Englesku. Mnogi su tada u čudu pitali kako i zašto? Bez jasnog odgovora.Uglavnom se tražilo krivce u lošem vođenju obrane i sjajnim Hitlerovim idejama, ali kako je rat odmicao shvatili su mnogi kako nit' je Hitler genij, nit' je obrana bila loše postavljena.

Godinama se sa divljenjem navodilo kako nijedna vojna sila nije tako moćno i kao kroz puter prolazila tuđe obrambene redove, ismijavana je Francuska i njezina vojska, a onda je stidljivo, prvo u njemačkom tjedniku „Der Spiegel“, prvo 1985., a nakon toga i 1989. aktualizirana teorija o čudesnoj tableti koja je pravi razlog njemačke vojne dominacije na početku Drugog svjetskog rata. Danas o tome već postoje i ozbiljne studije i knjige, poput one Normana Ohlera pod nazivom „Potpuna ekstaza“. Kako stvari stoje – Francuzi nisu uopće bili jadni, neuvježbani i pogrešni u procjenama – jednostavno su na drugoj strani imali protivnika pod dopingom! To se, sportski gledano, danas kažnjava diskvalifikacijom, ali u ratu su, je li, sva sredstva dozvoljena.

Pojednostavljeno – tamo gdje su Francuzi 1940., sasvim realno, očekivali Wermacht za tri dana, Nijemci su stizali za dan! Tamo gdje su Francuzi očekivali Nijemce za pet dana, njemačka sila stizala je za jedan vikend! Tako su zatečene francuske postrojbe razvučenih linija opskrbe i zakašnjelih naredbi zapravo bile još jedna žrtva Pervitina! A Pervitin je lijek koji se legalno već nalazio u njemačkim ljekarnama, samo ga je trebalo upregnuti u ratnu mašineriju. 

To je učinio Otto. F. Ranke, inače glavni fiziolog Trećeg Reicha, koji je otpočetka vojne kampanje pretpostavio da će dugotrajan rat zahtijevati sredstva koja će njemačkog vojnika držati superiornijim od neprijateljskog. Ranke je znao kako bi eliminacija umora bila važna prednost u odnosu na neprijatelja, pa je naprosto počeo rovariti po ponudi njemačkih farmaceutskih tvrtki – pa je tako naišao na novi lijek pod nazivom Pervitin, proizvod tvrtke Temmler, a koji se od 1938. godine nudio kao pomoć za depresivna stanja, kao i održavanje koncentracije i budnosti, a mogao se kupiti bez recepta! Danas Pervitin poznajemo kao metamfetamin, ili anglosaksonski popularnije - crystal meth! Eto, sve je rečeno.

Ranke je izvršio test prvo na sebi, a onda i na dobrovoljcima, dajući jednoj grupi pervitin, drugoj kofein, a trećoj nešto bezvezno kao placebo. Dao im je zadatke, od fizičkih do onih u pisanju i čitanju, oni s placebom popadali su čim prije, oni s kofeinom su izdržali do jutra, a oni s Pervitinom su ne samo izdržali, nego su tek počeli – i tražili još! Osim što je otkrio da Pervitin daje vojnicima snagu, volju i čini ih budnima, Ranke je otkrio još nešto – Pervitin što se više uzima to više zatupljuje vojnike, koji su onda sposobni izvršavati samo najglasnije naredbe, bez želje da previše o njima razmišljaju. Idealno za buduće vojne kampanje!

I tako je krenulo – uz dogovor s vrhom vojske i uz znanje samog Hitlera, naručene su prve doze za napad na Poljsku. Njemački vojnici bili su brzi, neumoljivi i neustrašivi, a Pervitin im se činio tek kao zamjena za kavu. Zbog činjenice da su ga prvo dobile tenkovske jedinice, Pervitin je dobio nadimak „tenkovska čokolada“. Zahvaljujući njoj posada tenka bila je fokusirana i po nekoliko dana striktno i efikasno mogla je obavljati svoje dužnosti – vozili su bolje, pucali preciznije, te bolje razumijevali naredbe! Nakon toga Pervitin su podijelili avijatičarima – s istim rezultatom! Kad je Pervitin došao do pješaka, potpuno je pokazao svoju svrhu. Neustrašivi juriši, neumorno repozicioniranje na frontu, volja da se stalno ide naprijed...nije čudo što će se lako zaobilaziti sve prepreke i što će stari neprijatelj Francuska, koja je, ponovimo, 1940. na papiru i dalje imala jaču i moderniju vojsku, kapitulirati za samo 6 tjedana! 

Nacionalna, neizbrisiva sramota za Francusku i njezin narod, na kraju će se ispostaviti kao pobjeda crystal metha nad običnim netretiranim ljudskim bićem. Ukupno 200 milijuna pakiranja Pervitina iskorišteno je do kraja rata, a samo do 1940. Njemačka je iskoristila 35 milijuna! I ne samo da su Pervitin uzimali vojnici, Pervitinska groznica širila se njemačkim Reichom poput kuge – mlade dame, kućanice, stariji, svi su jurili po svoju kutijicu Pervitina – analitičari se slažu da su 1939. Nijemci bili jedna velika drogirana nacija, koja nije spavala od uzbuđenja i koja je u potpunoj euforiji slavila svoje ratne uspjehe i svog spasitelja – Fuhrera, koji će, također, biti poznati ovisnik o opijatima! Pervitin su uzimali svi, liječio je vrtoglavicu, pospanost, anksioznost, strah od visine, strah od žohara i paukova, lijenost i mrljavost, a pomagao je i kod potencije i želje za seksom. Na kraju se uzimao za bilo što, kao danas Andol.

Jadni Saveznici nisu znali što ih je snašlo – do travnja 1941. gotovo cijela kontinentalna Europa pala je u ruke Njemačke i njezinih saveznica (Jugoslavija je kapitulirala u nepuna dva tjedna), činilo se kako će njemački superiorni vojnik koji ne spava dva dana i dvije noći izbiti i na kraj SSSR-a, čitava njemačka vojna kampanja činila se jdnom velikom i neprekidnom žurkom, zabavom sa pjesmom i plesom od sumraka do zore – i opet nanovo! 

No, Pervitinska zabava naglo je došla do zida -  kao i kod svake uporabe droga, pojavio se veeeliki problem – ovisnost i nuspojave!

Njih je već 1939. primijetio Leonardo Conti, prvi čovjek zdravstva Trećeg reicha, koji je u pokušaju da spriječi nastanak „narkomanske njemačke nacije“ izborio jedino to da se Pervitin obavezno izdaje na recept, ali nije mogao spriječiti masovnu histeriju i euforiju kao i davanje Pervitina vojnicima. Već spomenuti Ranke, u međuvremenu potpuni ovisnik o sve većim količinama Pervitina,  je Hitlera i dalje nagovarao na davanje vojnicima ovog izuzetnog lijeka. A već 1940., a pogotovo 1941., postalo je jasno da Pervitin ima strašne nuspojave. Nesvjestica, depresija, halucinacije, otežano disanje, znojenje i nagli umor ostavljali su čitave brigade na pola snage. Kao i kod današnje uporave crystal metha, nakon nekog vremena dopamin i serotonin ostajali bi blokirani u mozgu bez novog „šuta“ i javljale bi se strašne depresije – smatra se kako se što izravno, a što neizravno 200.000 njemačkih vojnika odlučilo na samoubojstvo u trenucima apstinencijeske krize, a mnogima je stradalo srce.

Kako je vrag odnio šalu, počele su restrikcije distribucije Pervitina, što je dovelo do još većih problema. Stari, iskusni vojnici su preko noći postajali islužene stare rage sa ogromnim psihofizičkim problemima. Novi vojnici su uz Pervitin dobivali svoju porciju snage, ali ni to nije dugo trajalo – na kraju se začarani krug zatvorio i njemačka je vojska postala jedna velika „džanki komuna“! 

Već na Staljingradu 1942. postalo je  jasno kako je žurka završila, a veliki techno party pod utjecajem metamfetamina polako i bolno dolazi svom kraju.

Otriježnjenje i mamurluk trajat će još dvije i pol godine. Čitava njemačka nacija na kraju će shvatiti koliko ih je zapravo koštala euforija, a onog trenutka kada je njemački vojnik prestao upotrebljavati Pervitin, postalo je jasnokako će brojčana prednost postati glavni faktor u ishodu rata – a ona je opet bila na strani saveznika. Ulaskom SAD-a u rat postalo je jasno kako je i glavni policajac upao na žurku. Za Njemačku i njezine saveznike pogasila su se svjetla. A zašto se godinama šutjelo i prešućivalo djelovanje metamfetamina na njemačku vojsku ni do danas nije jasno.

Francuzi su dugo godina trpjeli poniženja, kapitulirati u šest tjedana nije bilo normalno. Hrabra Engleska u svakom trenu se naslađivala franuskom sramotom. Ona je izdržala napade, a Francuzi ne. No, Pervitin nije bio dovoljno jak da bi učinio toliko snažnima da preplivaju Kanal i istrče na englesku obalu. Drugim riječima, more je spasilo Engleze ubitačnog djelovanja Pervitina, a za ostalo se pobrinuo RAF. Već tada Pervitin je dovoljno pokazao svoje nuspojave da ni njemački piloti nisu više bili superljudi.

Na kraju, Pervitin je otišao u ilegalu, a njegov promotor, Otto Friedrich Ranke preživjet će sve ono što se dogodilo nakon Drugog svjetskog rata. Gledat će suđenja u Nirnbergu, živeći mirno kao profesor na sveučilištu u Erlangenu, pišući o probavi i nutricionizmu. Ipak, dugogodišnja ovisnost o metamfetaminu na kraju će ga koštati – umro je od tromba, u snu, u 60. godini života, prešutjevši za života stvarnu priču o dosezima njegove manijakalne opsesije kojom je htio napraviti neumornog i savršenog njemačkog vojnika.