Zadnjeg dana petog mjeseca, veliki Clint Eastwood (rođen, to je neobično za Hollywood, baš pod tim imenom, u San Franciscu 1930.) napunio je 90 godina staža na ovom svijetu. Za nekoga tko je i redatelj i glumac u svojoj desetoj deceniji, malo je hvalospjeva ovih dana. Legenda, car, najbolji, velikan, ikona...što god da napišete, u pravu ste!

No, ono što vežemo uz legendu o Clintu Eastwoodu zapravo je povijest koja počinje tek sredinom šezdesetih – do tada je Clint bio manje ili više neostvaren lik. Iako je već kao beba zaradio nadimak Samson (pri rođenju je imao čak 5,2 kilograma), osim urođene snage i sklonosti ka atletskim disciplinama, veliki Clint se zapravo tražio godinama – bio je sve samo ne dobar učenik, a sklonost fizičkoj spremi nije ga nagradila boljim poslovima od slabo plaćenog raznosača novina, prodavača u lokalnoj prodavnici, pomoćnika na golf terenu ili spasioca na plaži. A bio je čak i drvosječa i šumski požarnik!

Svaki pokušaj napredovanja u životu i bijeg od loše plaćenih i teških poslova tada je uglavnom vodio ili preko škole ili preko vojske, ali i tu je Clint zapravo bio nešto manje uspješan. U školi pogotovo, gdje su ga više pamtili po izgredima, nego po učenju, tako da do danas nije jasno što je i je li uopće završio, a što se tiče vojne karijere – i tu je mutno! Usprkos tome što se godinama trudio predstaviti javnosti kao vojnik koji je služio u vrijeme Korejskog rata, on zapravo nikad nije ni primirisao Koreji!

Čitav vojni rok proveo je u Fort Ordu u Kaliforniji, no ipak je značajan moment u njegovoj biografiji preživljavanje rušenja zrakoplova – naime, na povratku iz Seattlea bio je na stražnjem sjedalu lovca bombardera Douglas AD, koji se srušio u ocean nedaleko od Port Reyesa. I Clint i pilot su preživjeli,  plivajući nekih 3,2 kilometra do obale. Kasnije su obojica morali objašnjavati istražiteljima nesreće zašto su ostali bez goriva, jer je uzrok nesreće bio baš taj. Nestašni Eastwood time je stavio pečat na kraj svoje vojne karijere.

Igrom slučaja, Universal studio je u to vrijeme baš kod Ford Orda, gdje je Eastwood gulio zadnje dane svog „korejskog rata“, snimao neke kadrove -  i teško je bilo ne zamijetiti plavookog, visokog i plećatog momka. Uz mali poguranac „prijatelja koji ima prijatelja, koji zna prijatelja koji radi kao kamerman“, Clint se našao u Universalovim studijima na audiciji. No, 193 centimetra visoki Eastwood, bio je, prema mišljenju Arthura Lubina, jednog od redatelja i producenata, previše sirov i netalentiran za glumu.

- Ovaj se ne zna ni okrenuti kako treba!“, govorio je Lubin. No, upornost se ipak isplatila, pa je, nakon što je uporno pohađao sate glume, Eastwood dobivao uloge u raznim, uglavnom drugorazrednim filmovima svog vremena, da bi mu se, konačno, krajem pedesetih osmjehnula sreća – uloga Rowdy Yatesa u TV seriji Rawhide, strašno popularnoj u to doba. Iako je uloga u CBS-ovoj western uspješnici značila konačno i stabilan novac, ispast će kako je uloga „idiota iz prerije“, kako je sam Eastwood kasnije okarakterizirao svoju ulogu u Rawhideu, predstavljati uteg oko vrata glumcu.

Clint više nije mogao naći nikakav ozbiljan angažnan, jer zbog popularnosti lika, nitko nije želio Rawdyja u svom filmu, a nakon što je Rawhide, tamo negdje oko pete sezone, počeo gubiti na popularnosti, nitko više nije želio tog mladog kauboja u svom filmu.

Jednom rječju – problemi! Svi su ga znali kao Rowdyja i činilo se kako nije bilo drukčije uloge za njega. Usput, već je imao 33 godine kad su šefovi odlučili polagano ukinuti seriju kroz još par sezona – previše za glumca koji treba početi iznova!

Ako ste gledali prošlogodišnji Tarantinov „Bilo jednom u Hollywoodu“, onda vam je svakako za oko zapela scena u kojoj iskusni glumački agent i producent Marvin Schwartz (Al Pacino) nagovara Ricka Daltona (Leonardo DiCaprio) da karijeru nastavi u Italiji i tamo snima spaghetti – westerne. Iako scena nije urađena na predlošku onoga što se dogodilo Clintu Eastwoodu, nego se navodi Ty Hardin kao taj oko čije sudbine se gradila scena, sve ima puno sličnosti sa Clintom Eastwoodom.

Naime, kao i u slučaju Ty Hardina, koji se u stvarnosti zbilja suočio sa sudbinom i na nagovor svog agenta odlučio odreći se karijere u padu u SAD-u i okušati se u Italiji, tako je i Clint Eastwood odlučio ne čekati nečiji poziv iz Hollywooda, nego je zgrabio prvi koji je došao iz Italije.

Zanimljivo, za ulogu koju ćemo kasnije, pogrešno doduše, poznavati kao „A Man With No Name“, a koju će Clint Eastwood pronijeti kroz sva tri legendarna filma u režiji Sergija Leonea, upravo je spomenuti Ty Hardin bio prvi izbor. Odbio je. Onda je Leone pozvao glumca koji je također glumio u seriji Rawhide, Erica Fleminga. I on je odbio.

Onda je u očaju Leone pitao Richarda Harrisona, osrednjeg američkog glumca koji je već par godina snimao u Italiji, ali i on je odbio ulogu u narednom redateljevom filmu, ali samo zato što je, zamislite, smatrao da ima pravog čovjeka za ulogu šutljivog lovca na ucjenjene glave! Pogađate, Harrison, koji je već poznavao Eastwooda, kazao je Leoneu kako ima pravog čovjeka za film, čovjeka koji će to uraditi bolje od svih!

I tako, film koji je već imao naziv, ali nije imao (američkog) glumca, konačno je mogao krenuti sa snimanjem, jer je Clint objeručke prihvatio „sporedni put ka slavi“, kojeg su se uspjeliji glumci tog vremena jednostavno gnušali.

Film „A Fistfull Of Dollars“ (Za Šaku Dolara), snimljen za samo 11 tjedana, ne samo da će potpuno izmijeniti percepciju o Eastwoodu, koji je konačno dobio priliku pobjeći od „sapunjave“ uloge iz TV serije, nego će tipizirati sve njegove naredne uloge, one koje će ga proslaviti – šutljiv, s istančanim osjećajem za pravdu, koju često, mimo normi i zakona, uzima u svoje ruke.

Upravo će A Man With No Name ( A zapravo je imao imena u sva tri Leoneova filma – redom, Joe, Manco i Blondie), sa svojim pončom, šeširom i cigaretom postati prametar Clintovih kasnijih glumačkih pojavljivanja.

Sve kasnije uloge, posebno ona Prljavog Harryja (inspektora Callahana), predstavljat će razradu Čovjeka Bez Imena drugim sredstvima i u drugim okolnostima, ali će uvijek ostati neizmjenjena grubost, pogled i osjećaj za pravdu. Minus cigareta, koju, inače zakleti nepušač kroz čitav život, Eastwood u svojoj talijanskoj fazi nije mogao izbjeći zbog pritiska Sergija Leonea, koji nije mogao zamisliti glavni lik opakog revolveraša bez cigariljosa među usnama!

Zapravo, Eastwood nije mogao odbiti ništa, za ugovor od 15.000 (ondašnjih) dolara i Mercedes – Benz kao nagradu za kraj snimanja, morao je otrpjeti dim u ustima! I tako isto u naredna dva filma „For A Few Dollars More“ (Za Dolar Više) i „The Good, The Bad and The Ugly) (Dobar, Loš, Zao).

Nakon ta tri filma iz takozvane „Dolarske trilogije“, Clint će se vratiti u SAD kao velika internacionalna zvijezda – te će krenuti ono što zovemo njegovom pravom karijerom. Iako će uloge iz Leoneovih filmova zauvijek ostati neporomjenjive u popularnoj kulturi, narednih 50 godina Eastwood će svojim rukama mijenjati Hollywood, sve do danas.

„Ne namjeravam stati, ne pada mi na pamet“, izjavio je za svoj 90. rođendan, ovaj ljubitelj Mercedesa i mrzitelj duhanskog dima. Koji, da nije te daleke 1964. otišao u Italiju, možda danas nikome ne bi bio zanimljiv, nit' bi ikoga zanimalo je li živ ili je odavno umro – bio bi tek nekakav bivši glumac iz prapovijesne crno – bijele kaubojske serije.  Ovako, to je jedna živuća legenda. Kojemu je svojedobno Italija udahnula novi život.