Crtanje stripova je, dakako, umjetnost. I vještina, naravno. No, unutar širokih granica koje su svojim umijećem iscrtali mnogobrojni strip autori, jedna stvar se posebno mora cijeniti – harmonizacija crteža ljudskih likova, životinja, arhitekture gradova – i automobila!

Da, morate priznati, mnogi autori, možda čak i neki od vaših omiljenih, odlično su crtali ljudske likove, ali im arhitektura nije išla od ruke. Interijeri i eksterijeri zbrčkani su, zasjenjeni, ocrnjeni, a tek automobili! Ta svakodnevna pojava kod mnogih strip crtača grozno je nacrtana, tek tu i tamo automobili u stripovima imaju nekih dodira sa stvarnim autima, obično su to škrabotine koje trebaju podsjećati na prijevozna sredstva kakva poznajemo.

No, naravno, bilo je i onih autora koji su pomno, ali baš pomno crtali aute u stripu, te prilično vjerno i u skladu s vremenom i mjestom radnje crtali te moderne predmete divljenja. No, samo jedan par autora uspio je gotovo nemoguće – autima udahnuti dušu! I to učiniti na način da ih u isto vrijeme potpuno prilagode svijetu svojih likova. I arhitekturi koja pripada tom svijetu! I životinjama. I svemu ostalome!

Naravno, možda već pogađate, riječ je o dvojcu Franquin – Jidéhem, klasičnim predstavnicima francusko – belgijske škole stripa, autorima koji su skupa radili na izradi stripova o  Spirou i Fantasiju – i naravno, Gastonu!

Iako većina autora iz njihove generacije itekako dobro zna crtati automobile, ova dvojica su bili istinski zaljubljenici! Njihovi široki planovi ulica načičkanih automobilima uključivali su čak i čitave avenije sa pravom gužvom u prometu! I nije im bilo mrsko pritom igrati se – svaki potez kista, svaki trag rapidografa, svaka linija izvučena u tušu bila je u skladu s obožavanjem prijevoznog sredstva koje je istjeralo konje i uvelo čovječanstvo u novo doba! 

Oktanima nabijen dim mirisao je iz naizgled neozbiljnih crteža, a svaki automobil je nacrtan tako da u isto vrijeme prikazuje i dizajn i karakter vozila. I često vozača – vlasnika u njemu!

Tako je Citroen 2 CV, popularni Spaček, skupa sa svim svojim inačicama koje bi Franquin ili Jidéhem nacrtali, bio uvijek napola uvijen, izgledao je kao da škripi preko papira, a vozač bi bio neki bitnik ili slobodoumnik svog vremena, dok bi neki Mercedes čvrsto gazio cestom s ozbiljnim čovom za volanom. Sjetimo se samo Gastonovog oldtimera! Fiat 509, ušao je u legendu i sa svime onime što je od tog automobila učinio luckasti Franquin! Išao je i na raketno gorivo i na ugalj i na benzin, radion spačke i sebi i drugima!

André Franquin bio je ludo zaljubljen u automobile. Tu nema sumnje! Jidéhem (pravim imenom Jean De Mesmeaker) prema nekim mišljenjima – još i više! Obojica su bili pripadnici glasovite belgijske frakcije stripa - École de Marcinelle, Franquin je bio takozvana prva, a Jidéhem druga generacija te škole. U prvu je još, recimo i to, spadao autor Lucky Lukea, gospodin Morris, dok je u drugu spadao Peyo, autor Štrumpfova.

Svi su se oni okupili oko glasovitog strip magazina Spirou, koji je nakon Drugog svjetskog rata unio revoluciju u belgijski strip. Svi su unutar te škole „krali“ jedni od drugih. Stoga i slični potezi, slične fore – otud i slična interesovanja. 

Franquin je bio pravi stroj. Crtač rođen 1924. je u okviru Spirou magazina, pa i šire, crtao neumorno godinama. U istom magazinu je 1956., između svih stripova i priča, postojala i rubrika o automobilima koju je od 1952. vodio Jacques Wauters. 

Bila je to klasična kolumna o novim automobilima i mehanici, jer je tada općenito još uvijek bilo malo specijaliziranih auto magazina, a fascinacija automobilima rasla je iz dana u dan. A onda je, četiri godine nakon prve kolumne, Franquinu palo na pamet, u trenucima dokolice, da Wautersovu kolumnu obogati vlastitim crtežom automobila o kojem ovaj piše! 

Tu se rodila legenda o Franquinovom Citroenu DS (popularnoj Žabi), koju će nakon toga tisuću puta iznova nacrtati u svojim stripovima! Usput, izmislio je i malog mehaničara, nazvat će ga Starter, po kojem će čitava rubrika u budućnosti dobiti ime. I, zanimljivo, rubrika će rasti i rasti, teksta će biti sve manje, a crteža sve više i više – do 1978. Starter će stići do preko 700 epizoda, pretvorivši se u pravi pravcati strip prepun tehničkih ilustracija i crteža automobila – s tehničke točke gledišta savršeno objašnjenih i potpuno odgovarajućih stvarnosti!

Nije čudo kako je Starter postao štivo koje je živjelo svoj život, a tisuće i tisuće djece (ali i odraslih) čekalo svaki novi broj da bi nešto novo naučili o autima. Kada je Franquin postao zvijezda i kada su njegovi stripovi i ilustracije nadmašili sve što je do tada uradio, odjednom je postalo jasno kako ne može sve stići, pa je rad na Starteru prepustio mlađem kolegi.

I eto nam Jidéhema (zaboravili smo reći kako se čita Ži-De-eM, po inicijalima pravog punog imena, znači JDM), koji mu je jedini mogao pomoći oko automobila, kao već etabliranom fanatiku, a u već isprobanom comic – dynamic stilu, tako tipičnom za obojicu, ali i većinu autora belgijske škole. 

Jidéhem će nastaviti i crtati i pisati ondje gdje je Franquin stao, a njegovi radovi na Starteru ukoričeni su na kraju u čitavom serijalu specijalnih Starter albuma, koji danas koštaju oko 35 eura svaki.

No, tu nije kraj priče – Jidéhem je, ako rekosmo već,  pomagao Franquinu na Spirou i Fantasiju, već od epizode „Zatočenik Bude“, crtajući, između ostalog, obične automobile – uličare, dok se Andre Franquin počeo baviti osmišljavanjem specijalnih vozila i letjelica – zapravo se može kazati kako je postao svojevrsni dizajner.

Spoj mašte, svemirskog dizajna tog vremena – i stvarnih automobilskih mogućnosti, dao je nevjerojatan niz Franquinovih automobila – Turbot 1 i Turbot 2 započeli su priču, a onda su njegove konstrukcije postajale sve luđe i luđe, baš poput Gastonovog instrumenta (Gaffophonea) s kojim može uništiti svaki pokušaj potpisivanja ugovora u izdavačkoj kući – ili živog bića Marsupilamija (koji je također Andreov „dizajn“)

Da stvar bude još luđa – Franquinovi automobili žive i u našem stvarnom svijetu! Ne samo u stripu, nego ih možete nabaviti i kao malene modele u čitavoj ediciji izdanoj njemu u čast – a Franco Sbarro, ekstravagantni švicarski karoserist,  otišao je korak dalje – 2004. godine napravio je pravi automobil Turbot 1! Sve po Franquinovim zamislima, nazvavši ga Sbarro Turbot - Rhino! 

Ni tu nije kraj - Carozzeria Touring također je učinila slično – oni su napravili Turbot 2! Naravno, ne treba previše razmišljati zašto – fanova Spiroua i Fantasia je previše – u pitanju je jedan od najčitanijih stripova ikad, a pogotovo na francuskom jeziku! A mnogi imaju novca.

I tako, da svršimo s pričom, dvojac Franquin – Jidéhem nije više s nama. André je preminuo 1997., dok je Jean De Mesmeaker preminuo prije tri godine. Franquina su kolege iz belgijske škole s pravom isticali kao najvećeg umjetnika među njima, čovjeka s najjačom imaginacijom i nevjerojatnom sposobnošću da to precrta iz glave na papir. 

Jidéhem je bio lud za tehnikom, ali je također imao imaginaciju dovoljnu da krene Franquinovim tragom. Obojica su nam podarili crteže tisuće i tisuće automobila, koji ostaju kao spomen na zlatno doba, kad su, što bi rekli stariji, automobili imali dušu.

Oni nisu više s nama, ali će svi oni Citroeni, Renaulti, Simce, Fiati, BMW-i, Mercedesi, Lancije i Sunbeami iz šezdesetih i sedamdesetih ostati zauvijek živjeti u njihovim stripovima. Kao dokaz nevjernicima kako je stvarno postojalo doba kad su limeni ljubimci bili gotovo pa stvarni likovi i članovi obitelji.