Iako se i prvi pećinski crteži mogu smatrati nekom vrstom stripa, a da egipatske, kineske, perzijske, indijske i druge drevne crteže ne spominjemo, moderni strip, u anglosanksonskom govornom području poznat kao „comic – strip“ rođen je tek u 19. stoljeću. Čedo je novina kao najmasovnijeg alata masovne komunikacije starog modernog doba i prethodnik filma, kako onog igranog, dokumentarnog, tako i onog crtanog.

Sam pojam „comic – strip“ zapravo otkriva dvije bitne značajke stripa, comic je nešto komično, humoristično, a strip je engleska riječ za traku, odnosno niz nečega, u ovom slučaju jedan red, niz ili, još popularnije u stripovskom svijetu – kaiš! 

Prvotni stripovi, koji su se pojavljivali u britanskom i njemačkom tisku bili su tek karikature poput onih današnjih, koje su obično geg u jednoj slici, ali u potrebi da razviju radnju kroz vremenski niz, bilo da se radi o tek dva trenutka, jedan za drugim, bilo da predstavljaju razmak radnje od nekoliko mjeseci ili godina.

Upravo ta vremenska traka razlikuje strip od karikature i daje mu dinamičnost, kasnije praktično prekopiranu na filmsku vrpcu. Prvim pravim stripom smatra se Yellow Kid (Žuti dječak), koji je izlazio u Pullitzerovim novinama, zvale su se New York World i izlazile sve do 1931. No, Žuti dječak, autora Richarda F. Outculta izlazio je u tim novinama tek tri godine, od 1895. do 1898., da bi se vremenom preselio pod okrilje drugog novinskog magnata, Randolpha Hearsta, nakon čega će povremeno izlaziti i zalaziti u raznim oblicima.

Osnovne karakteristike koje su krasile Žutog dječaka bile su, osim zabave, još i satira kao vid društvene kritike, koja je ponekad znala skliznuti u neprovjereno i senzacionalizam, pa je po malom stripovskom liku i iskovan danas tako popularan naziv – žuta štampa!

Društvena kritika i politička promidžba putem stripa u početku su bile osnovne karakteristike američkog novinskog stripa. U dnevnim ili tjednim pojavljivanjima, stripovi su nosili jake poruke, socijalnog, društvenog ili političkog sadržaja i u prvi mah prijetili zamijeniti karikaturu kao društveni komentar prve klase. No, sveznajuća Amerika ipak će uskoro ostaviti karikaturu na miru i stripu pronaći novo, bolje mjesto – mjesto za avanturu!

Stripove ranog dvadesetog stoljeća, po uzoru na Žutog dječaka, redom nazvani Blondie, Bringing Up Father i slični, smjenit će i danas superpoznati i popularni junaci, koji su svoj život započeli baš na stranicama dnevnog tiska u SAD-u. Avantura željni mladi naraštaji (a ni starijima nije bilo mrsko) počeli su gutati svakodnevne avanture Bucka Rogersa, Popeyea, Tarzana, a među njima bili su i danas zaboravljeni Captain Easy ili Terry i njegovi pirati.

Upravo otvaranje prema mlađoj populaciji otvorilo je novinama novo tržište, pa su stripovi počeli sve više i više zauzimati mjesto u dnevnom tisku – što je dovelo do sve veće potražnje za autorima i scenaristima, onima koji će uskoro odvesti maštu mladih Amerikanaca (i druge djece diljem svijeta koja su čitala te stripove licencno objavljene u lokalnim novinama) prema skrivenim svjetovima, kako na zemlji, tako i u svemirskim prostranstvima. Najednom se počela stvarati velika industrija, možda ne tako velika poput Hollywooda, ali neizbježna u ukupnom stvaranju kvalitetne dokolice i zabave.

Uskoro je tako stvorena i kritična masa čitatelja, koja će za određeno vrijeme otvoriti tržište za novo publicističko širenje –  prvo stripom bogate umetke u nedjeljnim izdanjima, nakon toga samoodržive strip magazine, a potom i čitave strip serijale – što će jednoga dana u budućnosti dovesti i do današnjeg objekta požude svakog stripaša – strip albuma!

Ukoričene nekadašnje novinske table i kaiši danas nas podsjećaju na jedno minulo vrijeme u kojem je strip rastao i polako postajao ono što je danas. Ispočetka shvaćen tek kao zabavna traka s prigodnim vicem ili komentarom, u međuvremenu se razvio u pravu umjetnost.

No, o tome ćemo narednom prilikom.